putovanja i kultura

Ne možemo se sada zaustaviti

Listopad 2021

Ne možemo se sada zaustaviti


Afroamerička kultura bogata je poviješću. To je kultura koju čine mnogi različiti ljudi, nijanse, dijalekti i etnici. Mi smo kornekopija narodnosti koje dolaze iz raznih područja Božje zelene zemlje. Amerika je kompromitirana mnogim talentima koji potiču iz afroameričke kulture. Postoje liječnici, pravnici, kirurzi, arhitekti, inženjeri, učitelji, znanstvenici, botanici, radnici, zabavljači, pisci, pjesnici; sve da nabrojim samo nekoliko.

Tu su i sjajne sluškinje, batleri, domaćice, pomoćnici, vozači, kopači rovova, drvači ulica, terenski radnici, berači pamuka i bilo je robova, da nabrojim još nekoliko. Ne možemo slaviti lijepu kulturu kakvu jesmo bez prepoznavanja finih ramena ljudi na kojima stojimo. One majke i očevi koji su tijekom ropstva izgubili svoje obitelji. Domaćice i majke koje su odgajale male bijele dječake i djevojčice. Sluškinje i batleri, terenski radnici i berači pamuka, koji su naporno radili za slobodu, da bi spasili i naučili svoju djecu da će jednog dana biti slobodni i mogli bi se usuditi sanjati o tome što bi mogli biti.

Očevi i majke izgubili su život da bismo mogli imati priliku živjeti slobodno i postati sve ono što bismo željeli biti. Toliko se života i obitelji rastrgalo, samo da možemo imati priliku reći da ili ne. Da bismo imali slobodu izbora.

Tamo gdje stojimo

Pred nama je život u ovom svijetu u kojem živimo, gdje Crni čovjek postaje ugrožena vrsta, a Crnu ženu brzo slijedi. Činili smo napredak kroz desetljeća, u čemu smo postigli stupanj uspjeha. Ipak, postoji toliko puno toga što je potrebno učiniti prije nego što se odmorimo. Toliko više na što se treba pozabaviti.

Nakon predsjedničkih izbora, himna je postala: Novi je dan! Tijekom cijele kampanje bilo je: Da mi možemo! Kao Afroamerikanci, borili smo se dugo i teško da vidimo dan kada je to bilo moguće i uvjerljivo da Crnac postane predsjednik. Da vidimo kako prva obitelj izgleda kao član naše vlastite obitelji. Ipak, kao što je možda novi dan za Ameriku, i možemo uzvikivati ​​glasno i ponosno, da možemo; postoje još postojeće činjenice koje sugeriraju, to je "Još uvijek isti" i "ne znam hoću li ikad", za mnoge Afroamerikance širom Sjedinjenih Država.

Statistički gledano

Nitko ne želi kišiti paradu svih dobrota koje su se dogodile u posljednjih nekoliko mjeseci, izborima i inauguracijom našeg prvog crnog predsjednika. Međutim, živimo u stvarnom svijetu, sa stvarnim problemima, gdje se većina crnaca bori da sastavi kraj s krajem. A tamo gdje neki nemaju kraj susreta! Dodajte ovom stanju, sadašnje stanje i situacija je postala teška.

U nedavnim izvještajima, kriminal među mladim crnim muškim tinejdžerima eskalirao je alarmantno. Stopa ne rođenog rođenja također je porasla. Stopa crnaca u zatvoru također je u stalnom porastu. Stopa napuštanja srednje škole značajno se povećala. Pa ipak, kao što mi navodno napredujemo kao narod; gubimo generaciju u zatvor, bolest i smrt.

Doista je bio povoljan događaj vidjeti izbor prvog crnog predsjednika u SAD-u. Davanje za mnoge, znak nade i ohrabrenja. Međutim, kako mi kao narod prevedemo ono što se dogodilo u Bijeloj kući, u svaku ulicu, svaki dom, svaki grad, svako urbano područje, svako geto, što je u njima ista sposobnost i ista prilika koju je izabrao Barack Obama ? Kako to postižemo, ako svaka crna zajednica, ne prima iste mogućnosti i pomoć koja je toliko potrebna?

U kolovozu će biti četiri godine od tragične i razorne pojave uragana Katrina. Jeste li nedavno pogledali grad New Orleans? Nisu područja naseljena turistima i slično; ali gdje su jednom uspijevali svi ti domovi, obitelji, rezidencije i zajednice? Jeste li provjerili nedavna izvješća o vandalizmu, ubojstvima i provalama? Zapanjujuće je. Zašto, gotovo četiri četvrtine je prošlo, a stvari su i dalje takve kakve jesu u mnogim zajednicama.

Što je sa školama i bolnicama? Na pitanja postoje odgovori. Možda bi se mnogi previše mogli nositi s njima. Međutim, istina je u onome što smo spremni dati, učiti i žrtvovati za ovu generaciju. Što je sve voljno učiniti i učiti kako bi došlo do generacije koja se spirala izmiče kontroli? Nije dovoljno reći da ga čini 30, 40 ili čak 75%. Dovoljno je samo kad se 100% svakog djeteta iz svake zajednice dobije jednaka prilika i napredak prema životu koji će im omogućiti da prijeđu 30. godinu života i nikad ne vide unutrašnjost zatvora.

Biti pažljiv

Proslava Crne povijesti nešto je što bismo trebali raditi svakodnevno.I sigurno je divno izdvojiti određeno vrijeme da se prepoznaju postignuća i doprinosi tolikog broja crnaca koji imaju i rade izvanredne stvari. Uvijek bismo trebali odavati čast tamo gdje je čast. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je čast zaslužna i za one za koje niko nikad ne zna i ne čuje. Te majke i očevi odgajaju svoju djecu, iako su živjeli 100% ispod razine siromaštva. Ipak, odgajaju svoje obitelji s ponosom i dostojanstvom i rade najbolje što mogu. Ili, oni koji žive svaki dan, ponekad moraju preskočiti obrok ili dva, ponekad dane odjednom, ali imaju srce koje je više nego voljno dati, tako da će dijete, koje možda nije ni njihovo, imati zalogaj hrane koju treba jesti.

Svakodnevno, negdje i nekako, ljudi se muče, ali to čine istovremeno. Ipak nada polako propada zbog ekonomskih poteškoća u kojima se nalazi Amerika. Postoje oni koji se bore za održavanje svojih sinova živih i s ulice, iz straha da će postati još jedna od statistika koju toliko agencija želi citirati i čitati.

Za sve nas postoji optužba da dolazimo do mjesta na koja ranije nismo išli. Da preuzmemo na sebe da pružimo ruku i pomognemo onima kojima je pomoć potrebna. Prije je bilo mnogo puta čulo da ljudi ne trebaju ruke, već ruku gore. Jeste li se ikad prestali pitati je li im trbuh gladan i tijelo im je bolesno, kako prepoznati ruku ako im nikad nisu pomogli?

Dok se trudimo i raspravljamo i prigovaramo o najboljem putu pomoći; ne ublažava činjenicu da su ti ljudi još uvijek u potrebi. Nekima je potrebna hrana, dom, medicinska njega, intervencija, pa čak i savjetovanje. Ako osobi nikada nije dan drugi izbor, ili nije svjestan da postoji još jedan, nastavit ćemo s istim statističkim problemima, ne samo da postoje nego i eskaliraju.

Dok slavimo i podučavamo o svima onima koji su postigli velike korake i mnogo toga postigli, moramo biti spremni umazati ruke i kopati pete kako bi svaka osoba mogla reći za sebe da su ponosni. Neće biti dovoljno da se odmaramo, da možemo. Moramo se truditi dok svi ne kažu: "Da, jesmo".

Zbog čega štucamo i kako to možemo zaustaviti? (Listopad 2021)



Oznake Članak: Ne možemo se zaustaviti sada, afroamerička kultura, afroamerička kultura, ruthe mcdonald, crnac u Americi, crnci, bella, elementsofstyle, statistika o crnim muškarcima, crnim muškarcima, crnim ženama, siromaštvu, crnoj povijesti, ne možemo prestati sada, crni život, afroamerički život

Uskrsna proslava

Uskrsna proslava

hrana i vino

Sviranje na poslu

Sviranje na poslu

hrana i vino